I wish I could give you something more than just me

utorak, 12.10.2010.

hah..profa iz hrvatskog je rekla da natipkam na kompjuteru i da joj donesem....da ćemo možda i do lidrana stić...nadam se..

Znaš,mislila sam da ovo nikada neću nikome ispričati, budući da je tako… Nadrealno.Ipak,sve što ovdje piše je istina. Cijela,prava,
neiskvarena istina. Čak i kad će vam se činiti da lažem,i to je istina. Sve se dogodilo baš onako kako ja kažem.
Ime mi je Tijana i imam petnaest godina. Volim glazbu,vile i vilenjake,zmajeve,volim čitati,fotografirati i izležavati se.Dan bez facebooka nije potpun. Hobiji su mi čitanje,pisanje i druženje s prijateljicama.Pod ovim: „Volim glazbu“,mislim da ne mogu bez nje.
Breaking Benjamin mi je apsolutno najdraža grupa a „Breath“ mi je apsolutno najdraža pjesma.Ima nešto u stihovima te pjesme. Slijede stihovi: „ You take the breath right out of me! You left a hole where my heart shoud beat! You got to fight just to make it throught! Cause I'll be the death of you!“ Jednostavno volim tu pjesmu(eto,opet se ponavljam). Uglavnom,da skratim priču,moj alter-ego predložio mi je da sve to napišem crno na bijelo. Eh sad,da biste bolje shvatili ovo,ja vas moram upozoriti na Karu. Ona je moj alter-ego (gore naveden) i jednostavno je prekrasna (kad je nisam,ona može biti). Svejedno,to ništa ne vrijedi kad je ionako vidim samo ja. Primijetili ste da sam napisala da vas moram UPOZORITI na nju. Kara je ono što se ja ne usudim biti. Samouvjerena je,savršena,ne preže ni pred čim da dobije ono što želi. Kad je netko naljuti,u stanju je vratiti stostruko. Inače je simpatična,ako je ne izazivate. Ipak,ako se još brinete,možete odahnuti. Držim je pod kontrolom,bar zasad. Hej,šalim se. Kara je pod mojom kontrolom,ozbiljno. Okej,to bi bilo to. Priča može početi. A sve počinje jednog vrućeg ljetnog dana.

Probudila sam se u tri sata popodne,obukla se,sjela za kompjuter,priključila na Internet i ulogilara na Face. Istodobno sam otvorila new tab i pustila playlistu na youtubeu da svira. Moja mama se,naravno,požalila,jer ona muzikom zove Mišu Kovača,koji meni i Kari ide na jetra.Roditelji moju ljubav prema Breaking Benjaminu toleriraju vrlo oprezno.Vjerojatno misle da su mi slijedeći koraci tetoviranje i bijeg od kuće. Hvala,ali ne još. Neki dan su mi jasno rekli da će me ubiti ako to napravim. Pravi roditeljski odgoj,nema što. Ali dobro. Što se tiče prigovaranja,to uopće nisam slušala. Onaj tko se žali na BB-a nema što raditi u mom životu. Ipak,ona mi je mama pa ono. Inače,kriteriji su jasni. Glazbeni ukus mora biti savršen,ponašanje isto (za petnaestogodišnju osobu),izgled mi nije bitan. Važno je da osoba bude kakvog takvog zdravlja,jer ne želim ići ne pogreb toj osobi,pogotovo ako umre mlada i ako smo bili bliski. Žalim,to ne bih mogla podnijeti. Već jednom jesam. Nije bilo ugodno. Ma što ja pričam,nikome nije dobro kad mu umre najbolji prijatelj. Nakon dva sata provedena na kompjuteru,otišla sam po usisivač. Usisavanje mi je inače najdraži kućanski posao jer sam čitala da se s vremenom tijelo lijepo oblikuje. Navodno pri usisavanju rade mišići ruku,nogu,guzice (stražnjice J) i trbušni mišići. Moš' mislit. Ipak,nakon određenog vremena primijetila sam poboljšanje,pa idem dalje,samo da vidim čini li mi se to ili. No,dosta o tome. Ima jedan dečko. Meni
se sviđa. Kara ga obožava. Moja najbolja prijateljica Valentina misli da je prezgodan.Još hrpa drugih cura „pali“ se na njega a on gleda.. Mene. Salijeće me već gotovo dva mjeseca,ja uporno odbijam,on uporno navaljuje. Ne kužim šta uopće vidi u meni,ali očito nešto ima jer on ne odustaje.

četvrtak, 22.07.2010.

ovo su azrine pustolovine ali sad zajedno..

Beskrajna ravnica,toliko velika da joj ne vidiš kraja. Odjednom se sa zapada začu topot konjskih kopita i na obzorju se pojaviše dva vranca,svaki sa svojom jahačicom. -Misliš da postoji ikakva šansa da stignemo na prinčevu krunidbu? Ne želim ni zamisliti kako će kralj biti ljut ako ne dođemo na krunidbu njegovog sina-kaže prva. -Hoćeš reći,ima li ikakva šansa da ti stigneš? Rekla sam ti kad smo krenule da neću ići jer imam važan posao koji sam ostavila neriješen jer si me trebala. Da sam znala da se radi o krunidbi,bila bih ti javila da ideš sama. Za kralja i njegovog milog sina boli me briga,ionako nemaju pojma o rasulu koje vlada u kraljevstvu i koje ja srećem na putu. Ne mare za zemlju pa neću ni ja za njih-odgovara druga i potjera konja još brže.Dok je njezina pratilja još buljila u mjesto gdje je još sekundu prije bila,ona je već daleko odmakla. -Azra,čekaj!! Znaš da će princ na svečanosti odabrati svoju družicu a ti si uvijek htjela biti princeza. Daj, stani!-viče druga i potjera konja za drugom. Kad ju je konačno dostigla već je pala noć i Azra je već pripravila ležajeve i večeru.-Vidim,dugo ti je trebalo da me dostigneš-kaže i smije se. Njezin smijeh razlijegao se ravnicom poput magle koja se polako povlači po tlu. -Nije smiješno. Zar ne misliš da će tvoj smijeh privući sve životinje u krugu od dva kilometra? I što misliš koga će princ odabrati za ženu?
-Tebe. Ne, neće privući sve životinje,već samo one koje su veće od nas i ne u krugu od dva,već tri kilometra. Hahahaha!
-Kako si zlobna,ja ne mogu vjerovati da to čujem od tebe.Sad neću cijeli noć spavati jer ću misliti da će me napasti neka životinja. I zašto bi odabrao mene?
-Pogledaj se,Heleno. Jesi li ti u zadnje vrijeme sasvim slučajno prošla pored zrcala,i ako jesi,jesi li se vidjela svoj odraz u tom istom zrcalu?
Da,Helena je bila lijepa i put do njihovog doma bio je zakrčen zbog količine udvarača koji su je dolazili zaprositi.Nije to bilo ništa čudno jer imala je dugu,kovrčavu,zlatno-smeđu kosu do struka. Bila je skladno građena,vitka,visoka. Hodala je graciozno,jedan jedini pogled na nju otkrivao je da je plemkinja. Oči su joj bile zelene,bademaste,uokvirene crnim trepavicama. Gledala je oko sebe,plaho,prestrašeno,kao da očekuje da će ih svaki čas netko napasti.-Dobro,a zašto ne bi odabrao baš tebe? Sjećaš se da smo kao male maštale da ćemo biti princeze? Ti si uvijek htjela biti glavna iako sam ja starija.
-Pogledaj me,Heleno. Misliš da je meni stalo do princa i njegovog novca? Ja već jesam princeza.
-Ha? Kako to misliš,ti već jesi princeza? Prestani govoriti u zagonetkama i objasni mi na što to točno misliš!
-Ponovo ti govorim,pogledaj me. Tko se bori bolje od mene? Nemam problema kad me napadnu,obranit' ću se,bilo mačem,bilo strijelom,bilo magijom. Pogledaj me i reci što misliš,ali budi iskrena. Neću da me lažeš,ipak smo sestre. Ako mi ti nećeš reći istinu,tko će onda?
I Helena ju je pogledala. Azra je na sebi imala smeđe kožne hlače do koljena i narančastu tuniku. Crna, sjajna,meka,gusta kosa bila je svezana u rep i padala je do pola leđa.Oko struka imala je povezan kožni pojas na koji je bio zakačen mač. Preko leđa joj je bio prebačen luk a u rukama je držala tobolac sa strijelama. Jasno se vidjelo da je spremna skočiti na noge čim se ukaže najmanji znak za opasnost. Vidjelo se da je brza i okretna iako je sjedila. Helena je osjetila ubod ljubomore,jer,ona je imala hrpu udvarača, a nijedan od njih nije propustio priliku da ispita svoju vještinu mačujući se s Azrom. Naravno,kako je ona bila jedna od najboljih boraca u zemlji nikako je nisu mogli pobijediti ali bar su znali da moraju više vježbati. Nije mogla lagati Azri,no mogla je biti otrovna i gruba ako je htjela.-Želi da joj kažem istinu. Pa to ću i učiniti,samo na svoj način. Na par minuta zaboravit ću što me dadilja učila i bit ću okrutna-pomislila je i naglas rekla-Dobro,reći ću ti što vidim. Bit ću iskrena,pa bih te možda moglo i uvrijediti ono što ću ti kazati ali sama si to tražila.
-Pa,hajde,gukni onda. Teže je izvući riječi iz tebe nego natjerati onu pticu na grani da mi doleti na ruku.
-Lako je tebi navesti pticu da ti sleti na ruku jer tebe životinje vole. I kako da je znam da se ne koristiš magijom? Možda si i ovog zeca kojeg smo večerali ubila na taj način!
-Ne koristim se uvijek magijom,znaš! To mi samo oduzima snagu,puno više energije nego sam lov! Nemaš razloga biti ljubomorna na mene zato što sam to naslijedila od majke! Nije baš lako naučiti sve ono što sam ja morala učiti od svoje dvanaeste godine! Kladim se da bi ti odustala nakon dva sata jer očekuješ da ti se sve donese na pladnju! Koliko mi je vremena oduzimalo učenje magije,mačevanja i streličarstva ali ipak nisam sve poslala kvragu iako noćima nisam spavala zbog raznih formula i različitih načina obrane i napada u mačevanju!Kako si isprazna i nezahvalna! Tvoj život sastoji se od otmjenih plesova,čajanki i koketiranja sa plemićima i bezbrižna si jer imaš hrpu čuvara oko sebe a uopće nisi u opasnosti-govorila je Azra dok je spremala svoj ležaj i kupila svoje stvari. Kad je sve spremila u bisage,popela se na konja i pogledala preko ravnice.-Azra,da si smjesta sjahala. Ne bi se usudila ostaviti me ovdje samu-uspaničeno je rekla Helena.
-To misliš? Gledaj me samo-rekla je i natjerala konja u galop. Kad ih Helena više nije mogla vidjeti,zaustavila je konja i rekla samoj sebi-Sad vidi da bi se usudila-onda se obratila konju- Sjeno,idemo preko rijeke Sorsen pa ćemo valjda stići do Ertena na vrijeme. Santos nas očekuje. Mislim da bi bilo fer da mu javimo da dolazimo.Sigurna sam da će nam biti zahvalan. Tad se zamislila i opsovala. Nije se mogla sjetiti formule za uprizorenje. -Mislim da ću jednostavno morati... Da,to će biti najbolje-kazala je samoj sebi i promrmljala nešto sebi u bradu. Trenutak kasnije,nebo su prošarale plave iskrice. Potjerala je konja dalje,ne zato što je žurila,već zato što je osjetila da je netko promatra. Nije bila paranoična jer je znala prepoznati opasnost ali ovo ju je uznemirilo. -No,daj Sjeno,moramo požuriti,imam osjećaj da nas netko prati a stvarno mi nije do borbe sada. Nisam spavala tri dana,a nisi ni ti. Iako si konj,mora da umireš od gladi,žeđi i neispavanosti. Hajde,trči što brže možeš-izderala se na njega. Propeo se, zarzao i počeo galopirati.
Helena je stajala i u nevjerici gledala Azru kako bježi. Ostavila ju je SAMU u divljini,Bogu iza nogu. Kad je više nije vidjela,sjela je i počela razmišljati što će dalje.-Mogu poći za njom,Ferrari je dovoljno brz da dostigne Sjenu. je,mislim da ću je sljediti. Moram,inače sam izgubljena-mislila je. Uzjahala je vranca i natjerala ga u galop, Znala je da bi ga to moglo ubiti ali ako je htjela stići sestru,morala je biti brza. -Oh ma daj! Pa ovo se samo meni može dogodit!-viknula je Azra kad je došla do mosta. Bolje rečeno,do onoga što se nekad moglo nazvati mostom. -Sad moram ići još milju nizvodno da bi došla do drugog,to će me samo usporiti. Jednostavno ću morati ovaj popraviti ali kako? To me nisu naučili. Ma,kvragu i sve, javit ću Santosu da me čeka u Sabri,ionako bi se tamo uputili. Sabra je na rijeci Sorsen pa je ne trebam prelaziti a i bliže je nego drugi prijelaz preko rijeke.Je,tako ću napravit. -razmišljala je a onda je čula da nešto šušti u grmlju iza nje. -E nećeš ovaj put proći nezapaženo. Sad ću te uhvatit'. Pratiš me cijelo vrijeme pa ću te sad kaznit zbog toga. Nećeš se više usudit' pratit,ne samo mene već bilo koga drugog-pomislila je zlobno. Sjahala je,isukala mač i krenula prema grmlju. Hodala je nečujno,nije čak ni disala. Naglim pokretom razmaknula je grmlje koje je otkrilo...-Ti?! Koji vrag me pratiš?!! Imaš li ti mozak? Zaboga,Heleno,mogla si se bar pokazati a ne me ovako isprepadati! I zašto nisi na krunidbi?
-Kad si otišla,odlučila sam te sljediti. Želim da me naučiš sve što znaš. Mačevanje,streličarstvo,SVE!!!!!!!!
-Krunidba? Princ? Zlato,dragulji,kruna? Znači li ti to išta ili si izgubila pamćenje?
-Prije jest,ali više ne. Ono što si mi rekla... Bila si u pravu,kao i uvijek,uostalom.
-Kako ću znati da se ne pretvaraš?
-Mislim da ćeš mi morati vjerovati ovaj put. Azra ju je sumnjičavo odmjeravala.
-Ti želiš naučiti mačevanje i streličarstvo? Šališ se?
-Ne,ozbiljnija sam nego ikad.
-Jesi ti svjesna da to zahtjeva puno vježbe? nećeš izdržati,nisi privikla na to. Čekaju te neprospavane noći,nećeš moći odraditi svoj beauty sleep.
-Briga me. Što se mora,mora se. I Azra ju je učila.Helena je napredovala,polako ali sigurno. Iako nije bila vješta kao sestra,brzo je učila.Azra je bila stroga kao mentor,često se znala izderati na nju no to joj je pomagalo. Kad je bila bijesna,mogla je sve.Bilo je situacija kad bi gotovo pobijedila ali Azra je bila prokleto brzo,
imala je nevjerojatne reflekse i sposobnost da izbjegne ili odbije udarac mača. Dani su prolazili a Heleni je išlo kao podmazano.Streličarstvo je brzo savladala,mačevanjeje malo teže učila iako ni tu nije bilo velikih problema.Onda je jednog dana,ljuta i iživcirana jer ju je Azra OPET porazila,uzviknula-Da ti se bar mač pretvori u prah!!! Istog trena Azrin mač se pretvorio u hrpicu prašine na tlu.
-Helena!!!
-Oprosti,oprosti,nisam namjerno....
-Pa što se imaš ispričavati? Znaš li što si upravo napravila? Upotrijebila si magiju,sad ću te i to morati učiti.
-Još neprospavanih noći?I što sad? Bit ćemo magični duo?
-Trio.
-???????????
-Santos će nam se pridružiti. Ne,čekaj,ti ćeš se nama pridružiti jer smo nas dvoje magični duo.
-Santos? Tko je to? Možeš li mi ga opisati?
-On je moj.... Prijatelj. Zašto da ti ga opišem?
-Da znam što mogu očekivati.
-Visok,vitak,mlad...
-Koliko godina ima? Koje boje su mu oči i kosa?
-Želiš li ti čuti kako izgleda ili ne? Ako ćeš me prekidati,pustit ću te da čekaš. Dakle,već sam ti rekla da je mlad. Ima osamnaest godina. Oči su mu,zelene,nevjerovatno prodorne.Smeđe kovrče uokviravaju mu lice. Uvijek je odjeven u crno. Vješt je na maču ali prvo će se pokušati izvući riječima,a ako to ne upali,onda zajedno sredimo situaciju. On je jedan od onih koji mame uzdahe kad šetaju gradom.
-Sviđa ti se,priznaj-rekla je Helena veselo.
-Ne,samo mi je jako dobar prijatelj.
-Lažeš,sviđa ti se. Najradije bi se bacila na njega i...
-Daj zaveži više. Stalno melješ.
-Sviđa ti se,sviđa ti se, sviđa ti se !!!!!!!!!!
-Začepi!!! Helena je istog trena zašutjela. Uspjela je u svom naumu. Oduzela je Heleni glas. Ova je trpjela petnaest minuta a onda je grančicom ispisala-Hoćeš mi sad vratit glas?
-Ne. Volim tišinu,još bi malo uživala-rekla je grohotom se smijući. Helena se namrštila i to ju je još više nasmijalo. Uskoro to više nije zvučalo kao smijeh već kao hijensko cerekanje.-Vrati mi glas-napisala je opet. –Rekla sam ti već da neću. Vrati si ga sama. I da se nisi usudila napisati da ne možeš jer vrlo dobro znaš da je to moguće. Naučila sam te to.Uostalom,tvojim glasnicama će koristiti malo odmora. Eto,to ti je nova vježba-rekla je Azra i to je bio kraj razgovora. U Heleni je sve ključalo od bijesa. Ustala se i dohvatila svoj mač.
-Hoćeš se boriti-pitala je Azra začuđeno.Helena je samo kimnula glavom i napala. Azra se nije ni snašla a Helena je već pobjeđivala. –Ma nećeš ti mene pobijedit,učim ovo duže od tebe i bolja sam u tome-mislila je Azra-Vidjet ćeš ti tko sam ja. Munjevito se okrenula i udarila Helenu po lijevom boku a onda zaustavila njezin mač koji joj je skoro zasjekao rame.Znala je da će pobijediti,ne,ona je pobijedila,kao i uvijek-mislila je dok je sjekla Helenino samopouzdanje.Vidjela je da se ruka njezine sestre sa svakim zamahom sve više umara,kako joj koncentracija sa svakim odbijenim udarcem sve više pada,sve dok na kraju nije našla rupu u Heleninoj odbrani i uspjela je poraziti.

utorak, 20.07.2010.

ovo sam opet ja...nakon par dana....nastavak azrinih pustolovina uskoro stiže a dok čekate,evo vam ovo....tužno ali istinito

Dvije duše

Mrzim ovo. Mrzim svoj život. Nisam se trudila da ga poboljšam. Samo sam pustila da ide kako drugi hoće,bez da sam pritisla na stop i sve to zaustavila. Možda sam se trebala pobuniti,natjerati ih da shvate da nisam tako ranjiva kakvom me smatraju. Da sam dovoljno snažna da im se suprotstavim. Svejedno, nisu mi mogli ništa. Dežurni čudak u razredu je ima svoju tvrđavu koju nisu mogli osvojiti,Oh,trudili su se,kako da nisu. Sve sam shvaćala kao uloge koje moram odigrati.Izazivaju,vrijeđaju,provociraju,očekuju da eksplodiram. I ja poludim. Viknem,opsujem,prijetim. Zabavlja ih pa nastavljaju. Upisujem si plus u nastavljam glumiti,razmišljajući o Akademiji dramskih umjetnosti umjesto fakulteta.Pa,ipak sam ja najbolja glumica u razredu.Ništa od onog što govore ne dopire do mene.Znala sam da moj štit ne može probiti ništa.Bio je prejak,prečvrst za njih.Obrana od svega,od bilo kakvog normalnog,povjerljivog razgovora s najboljim prijateljicama.Mogu li ih uopće tako nazvati? Nisu znale ništa o meni dok sam ja njih čitala kao knjigu. One to nisu mogle sa mnom. Moj štit nije dopuštao da ikome kažem kako mi je,što proživljavam,što mislim,da pokažem svoje osjećaje.Nikoga nije propuštao.Dobro,gotovo nikoga.Matthewa jest. Njemu sam vjerovala.On je shvaćao,jedinom mu je stalo.Bio je moj spasitelj,moj prijatelj,slamka za koju sam se hvatala.U našem rječniku nije postojala riječ „objasni“ mi smo isti pa se razumijemo.Milijun puta sam ga pitala kako netko poput njega može biti tako izoliran. Nije bio ni glup ni ružan. Naprotiv,bio je uspješan sportaš.Iako sam mu samo prijateljica i mene je znao smesti pogledom svojih prodornih crnih očiju. Bio je viši od mene,neodoljivi šesnaestogodišnji britanac,stvoren da hoda s nekom ljepoticom.Ali on je odlučio biti drukčiji. Umjesto da misli na cure i bude loš učenik,on je učio i postizao izvrsne rezultate.Ma,ja sam na sve to zaboravila kad sam čula njegov glas. Znala sam ga nazvati navečer samo da ga čujem kako šapće i govori onim svojim duuubokim glasom.Nije nam dugo trebalo da shvatimo da nismo samo najbolji prijatelji. Ovisni smo jedno o drugome. Trebala sam ga i on je trebao mene. Matthew i ja,srodne duše.Jesam li ga voljela? Jesam. Volim li ga još? Ne,obožavam ga.Matthew je moj anđeo jer mi je pomogao više od svih drugih zajedno. Kako smo se upoznali? Nemam pojma. Možda je on prišao meni,možda sam ja prišla njemu. Ali to nije važno,zar ne?Jer ipak si vjerujemo i povjerili bi svoje živote jedno drugome.Svejedno se razumijemo,iako se znamo tek par mjeseci.Dvoje ljudi čiji je život pakao. Dvoje ljudi odbačenih na rub društva.Dvoje ljudi koji samo traže da ih se razumije i voli.Mi to nismo imali,bili smo sami,prepušteni sebi.Zato smo se našli.Uspio me odgovoriti od samoubojstva a nisam mu rekla da se namjeravam ubiti, Ja sam njega spriječila da si ne uništi život.Ne,čekaj, ne može ga uništiti kad mu je već uništen,pa sam ga samo spriječila da se ne pretvori u ljušturu. Izvukla sam ga iz pakla droge a ni sama ne znam kako. Izvikala sam se na njega,na mog Matthewa kad mi je priznao.Nisam to učinila zato što sam mu prijateljica. Tad nisam mislila glavom već srcem. I on mi je sam rekao da sam se ponašala kao njegova djevojka.Nije mi bilo važno. Ako ga je to natjeralo da prestane s drogom,onda sam ispravno postupila.Istina,više sam mu zapovjedila da prestane,nego ga zamolila ali bilo mi je stalo. Htjela sam mu pomoći kako je on pomogao meni. Nisam znala što je glavni razlog. Matthew jest. On je bio stariji pa je odmah shvatio da sam zaljubljena u njega. Da,nisam ga htjela izgubiti. Bio mi je preblizak da bih ga samo pustila da padne u ponor. Sebično,ne mislite? Ipak,nisam ja kriva. On je zaveo mene.Ne mogu ni njega kriviti. Nije imao pojma kakav je utjecaj imao na mene. Nije mogao znati da ga smatram svojom srodnom dušo jer mu nisam rekla. Nemam ja petlju za takve stvari.Dopustili smo si bezbrižno ljeto,dopustili smo si da budemo samo nas dvoje,onakvi kakvi jesmo.Bili smo cura i dečko. Furali smo. Bili smo u vezi. Kako hoćete. Jer,nama to nije bilo samo držanje za ruke ili ljubakanje pred cijelom školom.Znali smo se,razumjeli. Matthew i ja,dvije duše na marginama društva. Zato me skršilo kad sam čula da se ubio kad se vratio u London,jer smo bili vezani… Ali ne zamjeram mu. Život je prekratak za to. Ja sam to naučila od njega. A od koga ćete vi to naučiti?

ponedjeljak, 12.07.2010.

nastavak nastavka nastavka nastavak hahaha

I Azra ju je učila.Helena je napredovala,polako ali sigurno. Iako nije bila vješta kao sestra,brzo je učila.Azra je bila stroga kao mentor,često se znala izderati na nju no to joj je pomagalo. Kad je bila bjesna,mogla je sve.Bilo je situacija kad bi gotovo pobijedila ali Azra je bila prokleto brzo,
imala je nevjerovatne reflekse i sposobnost da izbjegne ili odbije udarac mača. Dani su prolazili a Heleni je išlo kao podmazano.Streličarstvo je brzo savladala,mačevanjeje malo teže učila iako ni tu nije bilo velikih problema.Onda je jednog dana,ljuta i iživcirana jer ju je Azra OPET porazila,uzviknula-Da ti se bar mač pretvori u prah!!! Istog trena Azrin mač se pretvorio u hrpicu prašine na tlu.
-Helena!!!
-Oprosti,oprosti,nisam namjerno....
-Pa što se imaš ispričavati? Znaš li što si upravo napravila? Upotrijebila si magiju,sad ću te i to morati učiti.
-Još neprospavanih noći?I što sad? Bit ćemo magični duo?
-Trio.
-???????????
-Santos će nam se pridružiti. Ne,čekaj,ti ćeš se nama pridružiti jer smo nas dvoje magični duo.
-Santos? Tko je to? Možeš li mi ga opisati?
-On je moj.... Prijatelj. Zašto da ti ga opišem?
-Da znam što mogu očekivati.
-Visok,vitak,mlad...
-Koliko godina ima? Koje boje su mu oči i kosa?
-Želiš li ti čuti kako izgleda ili ne? Ako ćeš me prekidati,pustit ću te da čekaš. Dakle,već sam ti rekla da je mlad. Ima osamnaest godina. Oči su mu,zelene,nevjerovatno prodorne.Smeđe kovrče uokviravaju mu lice. Uvijek je odjeven u crno. Vješt je na maču ali prvo će se pokušati izvući riječima,a ako to ne upali,onda zajedno sredimo situaciju. On je jedan od onih koji mame uzdahe kad šetaju gradom.
-Sviđa ti se,priznaj-rekla je Helena veselo.
-Ne,samo mi je jako dobar prijatelj.
-Lažeš,sviđa ti se. Najradije bi se bacila na njega i...
-Daj zaveži više. Stalno melješ.
-Sviđa ti se,sviđa ti se, sviđa ti se !!!!!!!!!!
-Začepi!!! Helena je istog trena zašutjela. Uspijela je u svom naumu. Oduzela je Heleni glas. Ova je trpjela petnaest minuta a onda je grančicom ispisala-Hoćeš mi sad vratit glas?
-Ne. Volim tišinu,još bi malo uživala-rekla je grohotom se smijući. Helena se namrštila i to ju je još više nasmijalo. Uskoro to više nije zvučalo kao smijeh već kao hijensko cerekanje.

subota, 10.07.2010.

nastavak ahahhahaha dajte mi predložite neko ime jer meni je malo teško smislit naslov za ovo

-Oh ma daj! Pa ovo se samo meni može dogodit!-viknula je Azra kad je došla do mosta. Bolje rečeno,do onoga što se nekad moglo nazvati mostom. -Sad moram ići još milju nizvodno da bi došla do drugog,to će me samo usporiti. Jednostavno ću morati ovaj popraviti ali kako? To me nisu naučili. Ma,kvragu i sve, javit ću Santosu da me čeka u Sabri,ionako bi se tamo uputili. Sabra je na rijeci Sorsen pa je ne trebam prelaziti a i bliže je nego drugi prijelaz preko rijeke.Je,tako ću napravit. -razmišljala je a onda je čula da nešto šušti u grmlju iza nje. -E nećeš ovaj put proći nezapaženo. Sad ću te uhvatit'. Pratiš me cijelo vrijeme pa ću te sad kaznit zbog toga. Nećeš se više usudit' pratit,ne samo mene već bilo koga drugog-pomislila je zlobno. Sjahala je,isukala mač i krenula prema grmlju. Hodala je nečujno,nije čak ni disala. Naglim pokretom razmaknula je grmlje koje je otkrilo...-Ti?! Koji vrag me pratiš?!! Imaš li ti mozak? Zaboga,Heleno,mogla si se bar pokazati a ne me ovako isprepadati! I zašto nisi na krunidbi?
-Kad si otišla,odlučila sam te sljediti. Želim da me naučiš sve što znaš. Mačevanje,streličarstvo,SVE!!!!!!!!
-Krunidba? Princ? Zlato,dragulji,kruna? Znači li ti to išta ili si izgubila pamćenje?
-Prije jest,ali više ne. Ono što si mi rekla... Bila si u pravu,kao i uvijek,uostalom.
-Kako ću znati da se ne pretvaraš?
-Mislim da ćeš mi morati vjerovati ovaj put. Azra ju je sumnjičavo odmjeravala.
-Ti želiš naučiti mačevanje i strličarstvo? Šališ se?
-Ne,ozbiljnija sam nego ikad.
-Jesi ti svjesna da to zahtjeva puno vježbe? nećeš izdržati,nisi privikla na to. Čekaju te neprospavane noći,nećeš moći odraditi svoj beauty sleep.
-Briga me. Što se mora,mora se.



Da,ne biste vjerovali ali i tad se znalo za beauty sleep. hahah

utorak, 06.07.2010.

nastavak nastavka =) još nisam smislila ime za priču..to je najteže,odabrat naslov

Mislim da bi bilo fer da mu javimo da dolazimo.Sigurna sam da će nam biti zahvalan. Tad se zamislila i opsovala. Nije se mogla sjetiti formule za uprizorenje. -Mislim da ću jednostavno morati... Da,to će biti najbolje-kazala je samoj sebi i promrmljala nešto sebi u bradu. Trenutak kasnije,nebo su prošarale plave iskrice. Potjerala je konja dalje,ne zato što je žurila,već zato što je osjetila da je netko promatra. Nije bila paranoična jer je znala prepoznati opasnost ali ovo ju je uznemirilo. -No,daj Sjeno,moramo požuriti,imam osjećaj da nas netko prati a stvarno mi nije do borbe sada. Nisam spavala tri dana,a nisi ni ti. Iako si konj,mora da umireš od gladi,žeđi i neispavanosti. Hajde,trči što brže možeš-izderala se na njega. Propeo se, zarzao i počeo galopirati.
Helena je stajala i u nevjerici gledala Azru kako bježi. Ostavila ju je SAMU u divljini,Bogu iza nogu. Kad je više nije vidjela,sjela je i počela razmišljati što će dalje.-Mogu poći za njom,Ferrari je dovoljno brz da dostigne Sjenu. je,mislim da ću je sljediti. Moram,inače sam izgubljena-mislila je. Uzjahala je vranca i natjerala ga u galop, Znala je da bi ga to moglo ubiti ali ako je htjela stići sestru,morala je biti brza.
Pazite ime Heleninog konja... Ferrari hahahah. Nisam mogla odabrati ime a onda sam se sjetila da Ferrari ima vranca na svojoj zastavi i tako je konj dobio ime.

ponedjeljak, 05.07.2010.

Nastavak :)

Helena je osjetila ubod ljubomore,jer,ona je imala hrpu udvarača, a nijedan od njih nije propustio priliku da ispita svoju vještinu mačujući se s Azrom. Naravno,kako je ona bila jedna od najboljih boraca u zemlji nikako je nisu mogli pobjediti ali bar su znali da moraju više vježbati. Nije mogla lagati Azri,no mogla je biti otrovna i gruba ako je htjela.-Želi da joj kažem istinu. Pa to ću i učiniti,samo na svoj način. Na par minuta zaboravit ću što me dadilja učila i bit ću okrutna-pomislila je i naglas rekla-Dobro,reći ću ti što vidim. Bit ću iskrena,pa bih te možda moglo i uvrijediti ono što ću ti kazati ali sama si to tražila.
-Pa,hajde,gukni onda. Teže je izvući riječi iz tebe nego natjerati onu pticu na grani da mi doleti na ruku.
-Lako je tebi navesti pticu da ti sleti na ruku jer tebe životinje vole. I kako da je znam da se ne koristiš magijom? Možda si i ovog zeca kojeg smo večerali ubila na taj način!
-Ne koristim se uvijek magijom,znaš! To mi samo oduzima snagu,puno više energije nego sam lov! Nemaš razloga biti ljubomorna na mene zato što sam to nasljedila od majke! Nije baš lako naučiti sve ono što sam ja morala učiti od svoje dvanaeste godine! Kladim se da bi ti odustala nakon dva sata jer očekuješ da ti se sve donese na pladnju! Koliko mi je vremena oduzimalo učenje magije,mačevanja i streličarstva ali ipak nisam sve poslala kvragu iako noćima nisam spavala zbog raznih formula i različitih načina obrane i napada u mačevanju!Kako si isprazna i nezahvalna! Tvoj život sastoji se od otmjenih plesova,čajanki i koketiranja sa plemićima i bezbrižna si jer imaš hrpu čuvara oko sebe a uopće nisi u opasnosti-govorila je Azra dok je spremala svoj ležaj i kupila svoje stvari. Kad je sve spremila u bisage,popela se na konja i pogledala preko ravnice.-Azra,da si smjesta sjahala. Ne bi se usudila ostaviti me ovdje samu-uspaničeno je rekla Helena.
-To misliš? Gledaj me samo-rekla je i natjerala konja u galop. Kad ih Helena više nije mogla vidjeti,zaustavila je konja i rekla samoj sebi-Sad vidi da bi se usudila-onda se obratila konju- Sjeno,idemo preko rijeke Sorsen pa ćemo valjda stići do ertena na vrijeme. Santos nas očekuje.

nedjelja, 04.07.2010.

Početak nečega...Nadam se da je dobro. nastavak kad napišem =)

Beskrajna ravnica,toliko velika da joj ne vidiš kraja. Odjednom se sa zapada začu topot konjskih kopita i na obzoju se pojaviše dva vranca,svaki sa svojom jahačicom. -Misliš da postoji ikakva šansa da stignemo na prinčevu krunidbu? Ne želim ni zamisliti kako će kralj biti ljut ako ne dođemo na krunidbu njegovog sina-kaže prva. -Hoćeš reći,ima li ikakva šansa da ti stigneš? Rekla sam ti kad smo krenule da neću ići jer imam važan posao koji sam ostavila nerješen jer si me trebala. Da sam znala da se radi o krunidbi,bila bih ti javila da ideš sama. Za kralja i njegovog milog sina boli me briga,ionako nemaju pojma o rasulu koje vlada u kraljevstvu i koje ja srećem na putu. Ne mare za zemlju pa neću ni ja za njih-odgovara druga i potjera konja još brže.Dok je njezina pratilja još buljila u mjesto gje je još sekundu prije bila,ona je već daleko odmakla. -Azra,čekaj!! Znaš da će princ na svečanosti odabrati svoju družicu a ti si uvijek htjela biti princeza. Daj, stani!-viče druga i potjera konja za drugom. Kad ju je konačno dostigla već je pala noć i Azra je već pripravila ležajeve i večeru.-Vidim,dugo ti je trebalo da me dostigneš-kaže i smije se. Njezin smijeh razlijegao se ravnicom poput magle koja se polako povlači po tlu. -Nije smiješno. Zar ne misliš da će tvoj smijeh privući sve životinje u krugu od dva kilometra? I što misliš koga će princ odabrati za ženu?
-Tebe. Ne, neće privući sve životinje,već samo one koje su veće od nas i ne u krugu od dva,već tri kilometra. Hahahaha!
-Kako si zlobna,ja ne mogu vjerovati da to čujem od tebe.Sad neću cijeli noć spavati jer ću misliti da će me napasti neka životinja. I zašto bi odabrao mene?
-Pogledaj se,Heleno. Jesi li ti u zadnje vrijeme sasvim slučajno prošla pored zrcala,i ako jesi,jesi li se vidjela svoj odraz u tom istom zrcalu?
Da,Helena je bila lijepa i put do njihovog doma bio je zakrčen zbog količine udvarača koji su je dolazili zaprositi.Nije to bilo ništa čudno jer imala je dugu,kovrčavu,zlatno-smeđu kosu do struka. Bila je skladno građena,vitka,visoka. Hodala je graciozno,jedan jedini pogled na nju otkrivao je da je plemkinja. Oči su joj bile zelene,bademaste,uokvirene crnim trepavicama. Gledala je oko sebe,plaho,prestrašeno,kao da očekuje da će ih svaki čas netko napasti.-Dobro,a zašto ne bi odabrao baš tebe? Sjećaš se da smo kao male maštale da ćemo biti princeze? Ti si uvijek htjela biti glavna iako sam ja starija.
-Pogledaj me,Heleno. Misliš da je meni stalo do princa i njegovog novca? Ja već jesam princeza.
-Ha? Kako to misliš,ti već jesi princeza? Prestani govoriti u zagonetkama i objasni mi na što to točno misliš!
-Ponovo ti govorim,pogledaj me. Tko se bori bolje od mene? Nemam problema kad me napadnu,obranit' ću se,bilo mačem,bilo strjelom,bilo magijom. Pogledaj me i reci što misliš,ali budi iskrena. Neću da me lažeš,ipak smo sestre. Ako mi ti nećeš reći istinu,tko će onda?
I Helena ju je pogledala. Azra je na sebi imala smeđe kožne hlače do koljena i narančastu tuniku. Crna, sjajna,meka,gusta kosa bila je svezana u rep i padala je do pola leđa.Oko struka imala je povezan kožni pojas na koji je bio zakačen mač. Preko leđa joj je bio prebačen luk a u rukama je držala tobolac sa strjelama. Jasno se vidjelo da je spremna skočiti na noge čim se ukaže najmani znak za opasnost. Vidjelo se da je brza i okretna iako je sjedila.

srijeda, 23.06.2010.

lalalalalalalalaalalalala

a nezz

Da,dva posta u jednom danu. Ovaj tip na slici mi se sviđa,doslovno ga sanjam svaki dan.Prezgodan je i malo problematičan,napušten od svih.... Padam na takve :)

<	listopad, 2010
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Listopad 2010 (1)
Srpanj 2010 (7)
Lipanj 2010 (3)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (3)